„Kad smo daleki, laki i nežni, pomislimo: kako su
tihi“ neki dijelovi svijeta po kojima korača noga nekog meni bliskog bića.
Možda i nisu tihi, ali kad je Crnjanski pisao
ove stihove ne mora biti da je mislio konkretno na Ural, i na snijeg, mislio
je, rekla bih, na ono iz prvog dijela pjesme: daleki a nedaleki, laki da
preskočimo nogom kao onaj mačak sa čizmama, i dovoljno nježni da pomilujemo
“daleka brda i ledene gore, blago, rukom“.
Prvo smo reagovale na Albukerki (Albuquerque), i
odmah se sjetile kako je Duško Dugouško pogrešno skrenuo pa završio kod malog
pingvina na nekom polu. Do polova baš nismo istraživale (kažu da je tamo malo
ladnjikavo), ali svaki grad(ić) koji smo
upisale bio je kao da smo uzviknule (crnjanskijevski): Sumatra! Sumatra!
Toplo! Toplo!
I dok se navlače i svlače oblaci nad ovim našim
„malim mistom“, nad našom polaznom ,nultom tačkom, dok čekamo da nas „sunašce
ogrijalo“ obasja, plove misli i riječi ka onome što smo vidjeli ili o čemu smo
čuli.
Baš sam se raznježila, jel da? Ali „putovati znači živjeti“, vidjeti, a ne
-zatvarati oči.
I tako, jednog radnog dana, na dva metra od
Turističke organizacije Tivta, uz servirane lokalne specijalitete( smokvenjak,
arancine i ušećerene bademe), uz rukotvorine Sova ispod strelice koja nas
potpisuje, krenuli smo.
Briž(Brugge) je bajkoviti gradić, ispresjecan
kanalima, povezan mostićima, sa arhitekturom koja asocira na vintaž (vintage)
čokoladne kutije. U vazduhu je miris čokolade i vafla sa kremom od vanile, kome
se teško odoljeva. Bar je nama teško da iskuliramo čokoladu!
Davičova Hana, „sa pramenom od vanile, sa prstima
kao sveće što u čiraku gore“, ovdje bi se osjećala kao kod svojih.
Gaudijeva Barselona(Barcelona) nudi šarmantne
zalogajnice koje, uz kanapee i grickalice, imaju i hrskave puževe u ponudi.
„Nisam mogla da probam, ne, iako su me molili!“- kaže jedna naša putnica.
Kazablanka(Casablanca)nudi...Ma što filozofiram!
Znamo svi! „Of all gin joints, in all the towns, in all the world, she wolks
into mine...“ Ah, uvijek ćemo imati....
U
Napulju(Napoli) glavna šoping(shopping) ulica jasno oslikava 21.vijek, ali kada
uđete u prvu paralelnu, kao da ste zakoračili u Felinijevu Italiju s početka
20.vijeka, gdje se život odvija na ulici, pun vreve, mirisa, glasnih trgovaca,
tiramole (a?) pune prostrtog veša(ehm) nad glavama prolaznika. Oko će se
obradovati i Galeriji Umberto, a uho napolitanskoj muzici.
Pomenula sam tek par gradova, a pazite koliko sam
već riječi upisala u zagrade. „Granice mog jezika su granice mog uma.“
„Patra je grad pored kojeg smo prošli jedrilicom,
i gdje smo doživjeli jedno od najljepših svitanja ikad, kod mosta na ulasku u
Korintski zaliv.“
Brajton(Brighton) je dobro poznat svima koji
prate zbivanja u Midsomeru (a jel ono Midsomer ne postoji odistinski?).Tamo
Midsomerci često odlaze na izlete, takmičenja crkvenih horova, izložbe
cvijeća(ili flowers, kaže jedan naš grandson, jer mu je smiješno kako baba zove
to malo mirišljavo). Kako je u životu sve moguće, ako naletite na inspektora
Barnabija, obavezno se slikajte i pošaljite nam sliku!
Upsalom(Uppsala) je očarana jedna Sova. Ušuškana
je, prijatan univerzitetski grad, u kojem se nalazi najveća katedrala u
Švedskoj. Zamak Gustava Vase iz 16.vijeka pun je antikvarnica, ljubaznih i
lijepih ljudi.
Ćing Dao...E cvrc, od nas je dosta što smo ga na
putokazu napisali u originalu, bar se nadamo da jesmo! Jedna je Sova bila
oduševljena što će tamo konačno vidjeti izvornu istočnjačku kulturu, a našla se
u sred zapadne Evrope. Ali zato na jutjubu(youtube, al' da znate da se kod nas
piše ovako kao ispred zagrade!) neki čika pokriven algama definitivno ostavlja
bez teksta.
Prije izvjesnog vremena, u jednom gradu, na
jednom trgu, sretnem se ja s prijateljicom. I uz garsonovo :„Bite“, i
naše:“dojče, amerikano, mineral vaser und natural vaser“(recimo), i uz bla bla,
brzo dođemo do treće, koja više nikad nigdje neće putovati. Zaključimo: kad
barem tren provedemo u nekom gradu ili na nekom trgu, mi za sobom ostavimo dio
lične energije, Lične Legende, te će svi
koji kasnije prođu tim mjestom osjetiti trag našeg...hah...daha? Postojanja?
„Sve su
samo seobe.“
Dakle, „beskrajni plavi krug i u njemu zvezda“, a
pod zvijezdom mi. Pa kud ćeš? Što ćeš?
Konkretno ja, tog radnog dana ću na rabotu, da
zaradim „platu“, pa kad „plata“ legne u CKB, dok čekam u redu, baciću oko i
...odoh...
Ako jednom stisnem petlju i pokupim veš sa štrika
(tiramole) na vrijeme, ubacim u džep 5-6 onih 2-3 u 1, možda vidim i više od
onih šarmantnih putokaza.
Volj mi lijevo ili desno od Albukerkija.