Skupilo se društvo
malo,
Društvo malo ali
odabrano.
Dvan´est hrabrih pleća zanjihalo,
Seljanovu donjem
pohitalo.
Za stolove ukrug
posjedale,
Divanile, da se
dogovore.
Tu je kahva, kolači domaći,
Pelinkovac, malo vode
ladne.
Sve šareno, da je oku
milo.
Tu se epsko djelo
dogodilo.
Projekat se novi,
braćo, sprema,
Sad kod Sova izgovora
nema:
Da u lutki svako pozna
sebe,
Od samoće da srce ne
zebe.
Tugu svoju ljudi kriju u se,
Pa i radost nekad ne
pozna se.
Crnjanski je davno
l´jepo rek´o
Da ljepote uv´jek negdje ima,
Ako pođe sa jednoga
lica
Oko nas će negdje da
se prima.
Da su stvari povezane
dobro
I Andrić je u „Ćupriji“ pis´o.
Mis´o ljudska da ne
zna granice
Pjev´o Njegoš u „Luči“
besmrtnoj.
Tako Sove skupile se
danju,
Lica svoja da izlože
suncu,
Te povežu znano i
neznano.
(Prst u more, sve je
povezano.)
Ruke šire, u lice se
ljube,
Za sovinjsko pitaju se
zdravlje.
Jezicima svakakvim
pričaju,
Al´ sa lica osm´jeh ne
skidaju.
Prihvatite, ko god ovo
čita,
Nov projekat što spremaju Sove.
Osm´jeh pod nos pa u
mali parkić
I idemo u pobjede
nove.
Marija Jevtić
