Dan bez automobila

Evo me opet, vrlo brzo nakon prošlog javljanja, u preletu preko novih događanja.

Ove se sedmice obilježava Nedjelja bez automobila, pa smo mi nešto kao planirale da se razbacamo po tivatskim jednosmjernim ulicama, da ih iscrtamo strelicama i prolaznike usmjeravamo ka Pinama , gdje će biti (neko) centralno događanje. Onda smo čule da nema šanse da se ulice zatvore za saobraćaj (valjda  je ovo „city“ tj.siti, što znači suviše veliki da bi mogao pješke da se prođe od tačke A do tačke B), već da će biti zatvorena samo jedna ulica. Kad sam to nagovijestila nekom našijencu, spočitano mi je otprilike ovako: „Što ti je, jadna. Ko će ti zatvorit saobraćaj!“ I bi tako!

U suštini ne znam odakle nam takve (dez)informacije, valjda nas je  zaveo naslov projekta.

Elem, dežurna (polu)zatvorena , recimo, ulica bjehu Pine. Malo smo revidirale broj neophodnih učesnika da bi se ostvario projekat. Sovice zadužene za sporedne uličice su mogle da ostanu doma da spreme: rođendanski ručak ( Srećan porođaj, mama!), veš u mašinu i prašinu tamo gdje joj je već mjesto, majstore (jesu li kasnili?), a nas par smo pokupile jutene jastučiće (konačno bi bio red da kažemo: Hvala Kopa kafi!), trake za „ramove“, krede (bijele i u boji) i krenule u nove volonterske pobjede.

 „Hoćemo li taksijem ili pješke preko Porta?“, pitam ja, a slijedi odgovor:“ E baš bi bilo dobro da dođemo taksijem na Pine da obilježimo Dan bez automobila! I zadržimo ga malo duže dok izvučemo stvari, da nas bolje vide!“

Djeca su počela da pristižu dok smo još oblikovale ramove, i odmah su se, naši, izgleda, najvjerniji fanovi, dali u maštanje. -„Je l možemo da crtamo šta hoćemo?“ –„Može sve sem automobila!“

Dok smo oblikovale španju, igrali su je po gotovim kockicama, nestrpljivi da se završi taj dosadniji dio posla.  „Nikada se neće ponoviti isti ptice let, niti se vratiti čiji život u djetinjstvo“- kaže Desanka Maksimović.

Odskakutala sam je jednom, mada je dio prisutnih već znao pravila, možda zahvaljujući iskustvu sa španjama (sad španjom, pogledaj prethodni zapis!)

Okviri su se formirali dok je bilo (molerske) trake, djeca su se smjenjivala oko njih. Neki bi došli, nacrtali i pošli, neki su dopunjavali već postojeće, a nekima je i to bilo malo, pa su crtali van ramova. Crtali su srca, kuće, cvijeće, a slatko je i malo plavo slonče.

Slatko je u stvari sve, jer je ovo bio još jedan divan sunčan dan, čija se ljepota može vidjeti i ako pješke, trotinetom ili biciklom neko napravi koji đir.

PS: Jedan Smart automobil je dva puta prošao dijelom uz more, a nisam uspjela da mu uslikam registraciju!!!

Tekst: Marija Jevtić
Fotografije: Danijela Stipanić