SMILJE I BOSILJE

Danas, 20.aprila , Sove su opet zasovile. Na Trgu Magnolija, od 10 prijepodne do 3 popodne, dešavalo se nešto nesvakidašnje, neobično, originalno, ili da citiram posjetioce:“ Svašta!“, „Svaka vam čast“, „Ma vidjela sam ovo na internetu, i baš sam mislila kako bi to moglo da se napravi!“, „ Sve sam slikala! Taman kad pomislim:E ovo mi je najljepše, naiđem na nešto drugačije!“.Citirala bih posjetioce i dalje, prilježno sam hodala sa svešcicom i ispunila tri strane ovakvim i sličnim komentarima, ali sam, ups, zagubila svešcicu. Zato sada, prstićima ranjavim od koprive (kao da mi jedno ranije pravljenje čorbe kad sam rukom pritisla koprivu da se popari, nije bilo dovoljno) i izbodenima od kaktusa (malo je pirkalo na trgu) pokušavam da po sjećanju prenesem još jedan divan dan.

 S maleckom razlikom, danas jedno sovče slavi 18.rođendan! Sovčetu srećan rođendan a mama sovi srećne muke junačke na taj dan!

Uz punu podršku Opštine (znači: sađenje, presađivanje, nošenje, prenošenje...) organizovan je dan „Smilje i bosilje“, kao naš doprinos Danu planete Zemlje i tim povodom ozelenjavanju i oživljavanju javnih gradskih površina.

Za trajnu promjenu na trgu, dva stabla jasmina na ulazu u zelenu pijacu, zaslužni su Opština i Komunalno, a privremene instalacije, koje su izazvale mnoštvo osmjeha danas, osmislile su Sove. Da se zna, ako bi koja Sova propustila jedan dan priprema, ono što bi je dočekalo sljedećeg dana i nju bi razveselilo. Znači, ne zamjeramo na osmjesima. A bilo ih je, mašala!

Lorka kaže:“Niti smilje ni školjke morske nisu puti tako nježne“, dok opisuje ženu u jednoj svojoj pjesmi, a meni se čini da smo uspjeli da dočaramo mnogo toga. Nježno smilje je omekšalo oštre ivice jednog sanduka od, valjda, vojnog naoružanja. Stare i umorne stolice su dobile novo „ruho djevojačko“. Zarđale pirije( a kakvih tu oblika sve ima!) su postale čuvari čuvarkuća. Tanke štikle su privukle i muške i ženske poglede. („Vidjeli smo ovo na internetu, ali sa čizmama!“)

Mirisalo je smilje i bosilje kao nekada ormari jedne mama Smiljke.

Opštu atmosferu i ovoga puta su upotpunili najmlađi, koji su se pružili po već pomenutim jutenim jastučićima, i na mušemi crtali, lijepili, temperama i flomasterima dopunjavali, a onda svoje radove okačili na stabalce specijalno osmišljeno za ovaj dan.

Jedna posjetiteljka, Ruskinja, rekla nam je:“ Ja sam vaspitačica, i drago mi je kad vidim da se negdje još ovako misli na djecu“.

Pa komentar dječaka sa jastučeta :“ Ja neću kroasan. A mogu li da ponesem tri za brata?“

U jednom trenutku sam primijetila djevojčicu, koja je ljuto stojala, sa rukama na leđima, i tvrdoglavo gledala starije. Objasnili su mi, kasnije, da nisu mogli da je ubijede da Tivat nije glavni grad Crne Gore!

Sad se sjetih (sorry, izgubljena svešcica!) još jednog komentara: „ Idem samo da pogledam šta se dešava na protestima, pa ću da se vratim“. Jel da komentarišem?

Već godinama se srećemo sa natpisima“ Save the Planet“, a čini mi se da čujemo:“Save a planet“. Kao, tamo neku, hladnu i daleku. A nije ni „tamo neka“ ni „hladna i daleka“, nego ova naša, jedna jedina koju imamo. Prošle, mislim, godine pomjeren je onaj sat opstanka još za minut do katastrofe, a mi smo danas pokušali da ljudima pod prste stavimo jedan od osnovnih elemenata od kojih živimo. Ne jedan, varam se. Bilo je tu svih pet (još je zgodan onaj Brus Vilis!). Cvijeće u zemlji, miris u vazduhu, vodom zalivamo, a vatra i ljubav nas pokrenuli. Eto, pet.

E, da, pokrenuli su i fontanu. Tamo neki (niko to nama poznat, kao, ne bi uradio) bacali su svašta u fontanu, ali je danas, u ne znam tačno koliko (sveščica!) i 11 minuta (a to sam, pak, upamtila!), krenula voda.

Pri kraju dana, malo su nas boljele none. Jedna sova se mudro izula i hodala bosa, ali je druga bila u unihopkama ispod pantalona, indisponirana („Imala sam samo jednu kratku čarapu. Druga je vjerovatno reciklirana.“)

Sportski trener komentariše: „Ne bi bilo loše da se ovako na otvorenom održavaju i takmičenja. Mada je malo nagnut teren“. Pa smo se sjetili emisije D buks of knjige  i treninga“pod opterećenjem“. “Smeha,smeha,smeha dajte deci...“

Pitali su me danas: Znaš li o čemu ćeš da pišeš za blog. A ja, malko ljutkasto: Nemam pojma! Toliko toga bih mogla da napišem! Proljeće, cvijeće, mirisi, osmjesi, ljubav, Lorka... Što bi đaci rekli: Kako da počnem?!

Sad, ja dodajem: Kako da stanem?!

Kad smo počele da planiramo , u glavi nam je bio projekat zelenog zida, koji bi bio poduprt sajlama, i koji bi dopunilo par podmlađenih stolica. Kad se ispostavilo da ne možemo da ozelenimo zid, sljedeća opcija je bila(šaljiva naravno) da se okupimo oko tih stolica i vežemo sajlom, uz uzvike :“Save THE Planet“. To bi, vjerujem, oduševilo našu djecu!

Ovo danas je bilo bolje. Barem bi se Mika Antić složio. „Putuj, prirodo, zri naopaka, samo mi nemir ne pokvari. Volim te jer si zaista tako ko i ja balava za divne stvari“.

S puno petog elementa do sljedećeg viđenja!

Tekst i fotografije: Marija Jevtić

(računar se sam odlučio za ovu papazjaniju od fontova, nikakav trud nije pomogao da se to promijeni...:)

DIVAN DAN

...a nikom nije bio rođendan! Bar ne da mi znamo!

Sove jesu noćne tice, ali ove sove i sovice su od 6.aprila napravile pravu dnevnu  (ne)rođendansku žurku. Veliki žuti kolač je malo kasnio, ali je i bez njega atmosfera od prijepodnevnih sati  bila na nivou.

Instalacije su u parkiću postavljane od 8.30 do 10 sati, i već tad su izmamile par znatiželjnih pogleda. Za svaki slučaj, ponijele smo lične karte, da nas neko neupućen ( a takvih je bilo podosta jer je ovo bila prava sorpreza) ne bi legitimisao zbog „odlaganja otpada“. Na sreću, brzo su nam se pridružili i zvanični organizatori iz opštine. I zasukali rukave.

Sve je bilo jasnije kad su postavljene zastavice od starih novina sa natpisom“ShkART market“, još jasnije kad je „vještom“ rukom na ogradici starog kreveca napisano“ Dobrodošli na ShkART market za Dan planete Zemlje“, a najjasnije kad su prolaznike i posjetioce dočekivala nasmijana lica Sovica, koje su objašnjavale prenamjenu starih novina, plastičnih flaša, staklenih flašica, kartona za jaja i tako tih stvarčica, koje smo i same teškom mukom sačuvale da ne završe gdje obično završavaju.

Tako je bilo na ulazu u „dnevnu sobu“,  ali su neki  posjetioci ulazili i na „vrata sa terase“, pa im je s desne strane bila prostirka od starih najlon čarapa (neke su još iz „doba kad su se ispod tih čarapa nosile dlakave noge“), s lijeve  prekrivač od starih farmerki, a onda  opet  desno- pačvork pleten od traka pamučnih majica, oivičen „vještim rukama pletilja“ starim čaršafima.“I sa dosta pozitivne energije upletene u te niti.“

Dan su nam uljepšali mališani iz grupe Kukuta, koji su se zaigrali uz tempere, blokove, platnene trakice i novine. Komentar jedne učesnice je:“ Ovo smo svi mi u rradionici farrbali“.

Odmah iza podneva, kad je sunce već izvuklo vani sve koji trenutno ne vuku neki virus, djevojčice su se zaigrale na rezanom madracu „obučenom“ u jutene vreće . Njihove su se rukotvorine šarenile na malim razbojima, među perlicama i trakicama.

Komentari starijih su se kretali od: „Svašta!“, preko:“Predivno je, žene koje sjede na klupi i pletu“, sve do:“Ovo je prvi put da nešto bude drugačije“. No, da ne budemo lažno skromni, većina komentara je glasila:“Predivno!“, „Bravo!“, „Svaka čast!“

Isplivala je na površinu i jedna stara priča, iz jednog davnog druženja. Unuka Marka Miljanova je voljela da nosi svilene stvari, a kad bi ih se zasitila kao dijela garderobe, kačila bi ih po prozorima i zidovima. Tako smo i mi, uz kecelje od starih košulja i bermuda, okačili zavjese od starih miljea.Preko rama od prozora izvučenog iz nekog podruma.

E sad, samo pišem:staro,staro...Ma šta staro! Znate ono (fama est) da starim ljudima posle devedesete ponovo počnu da rastu zubi.Našim su krpicama izrasli zubići!

„Pogledajte ovo, kako su se djeca zaigrala, kako su svi nasmijani. Zato ne treba da radimo u zatvorenom, već prvenstveno na otvorenom prostoru, u parkićima.“

Hvala divnom danu i suncu! Hvala svima koji su i vidjeli,a ne samo gledali.Znali su i prije nas, no smo malo zaboravili: Carpe diem!

Tekst: Marija Jevtić
Fotografije: Lea Lonza

Vidimo se na ShkART Marketu u Tivtu u subotu, 06.04.

....nadamo se da će kiša do tada prestati :)

S.O.V.E. su: Sandra, Danijela, Marija, Tamara, Sonja, Mirjana, Jelena, Lea, Jasmina, Neda, Jasna, Vesna, Tanja.....očekujemo proširenje članstva u skoroj budućnosti.

Ideja za ovu vrstu druzenja i aktivnosti je nastala krajem decembra, gdje se na jednoj večeri našlo par prijateljica kojima je palo na pamet da bi bilo divno raditi nesto kreativno i u isto vrijeme doprinijeti kvaliteti života u našem gradu.
Nakon par mjeseci, otišli smo u opštinu Tivat, gdje su se zainteresovali za naše ideje i podržali nas.

I tako, prvi događaj je ShkART Market koji će se održati u ovu subotu.
Osim razgledanja izloženih predmeta, tu će biti i razne radionice za djacu i odrasle, i na kraju prodajna izložba.

Već mjesec-dva dana izradjujemo zanimljive predmete: prekrivače od traka izrezanih od pamučnih majica, lampe od raznih materijala, pregače od košulja, hranilice za ptice od starih kutija, nakit od traka, starom namještaju dajemo novi život...
Uostalom, evo slika snimljenih danas: