Let`s plet !

Bio jednom jedan recimo car  i imao mnogo sinova i  kćeri. Car  je bio srećan što su mu djeca  uz njega i činio je sve da ih usreći. Puno je radio, solidno zarađivao, i priuštio je djeci sve bi im duša zaželjela. Imađahu djeca kompjutere, laptopove, ajpodove, kablovske i svakakva druga čuda.  I bili su srećni. Kad god bi pogledali u svoja čuda, lice bi im se ozarilo, oči zasijale, i ništa drugo nisu ni čuli ni vidjeli.  Uzalud se car trudio da ih nauči da slože svoje majice u ormar, ili da izađu na vazduh: majice bi bile složene preko krevetskog naslona, otvorili bi svoj prozor i svoj windows, disali i uživali.

Car se zabrinuo.

Sjetio se priča starih ljudi o starim kućama, koje su imale mala ulazna vrata i mali prozor, ali mnogo prostora oko kuće. Sjetio se i da su, kad je on bio mali, kuće bile veće, i bilo je više prozora, ali se  kroz te prozore gledalo da bi se vidjelo da li je dan sunčan i da li se može izaći iz kuće. A sjetio se i da su u stara vremena djeca išla u školu i kad pada kiša.

Mislio je tako car, i mislio, i nije mogao da smisli rješenje.

A onda je jednog dana car čuo da u jednom malom gradu ima jato od 12 veličanstvenih ptica, koje su mogle da naprave čudo. Kad god bi se one pojavile, bio je sunčan dan. A pravile su svakakva čuda i nebuloze.

Nagovori car svoje najstarije dijete da provjeri preko fejsbuka o čemu se tu radi. Dijete kaže: „ Sve nešto šareno“. Nagovori car svoje mlađe dijete da izađe iz kuće i vidi o čemu se tu radi. Ono, kad se vratilo, kaže kako ga je sunce pržilo po leđima.

I pokupi se jednog dana car, okupi djecu oko sebe i dođe da vidi šta to sove rade.

E sad, pošto je ovo bajka, ne bi trebalo da ima naravoučenije, pa zamislimo da umjesto car i djeca piše neka životinjica.

NARAVOUČENIJE: Ne možemo mi bit lavovi ako nam djeca vire „ka miši iz panjega“. Citat je Njegošev, pa sad, ako on griješi, grešna ja.