S.O.V.E. „na narodnu“

Skupilo se društvo malo,

Društvo malo ali odabrano.

Dvan´est  hrabrih pleća zanjihalo,

Seljanovu donjem pohitalo.

Za stolove ukrug posjedale,

Divanile, da se dogovore.

Tu je  kahva, kolači domaći,

Pelinkovac, malo vode ladne.

Sve šareno, da je oku milo.

Tu se epsko djelo dogodilo.

Projekat se novi, braćo, sprema,

Sad kod Sova izgovora nema:

Da u lutki svako pozna sebe,

Od samoće da srce ne zebe.

Tugu svoju ljudi  kriju u se,

Pa i radost nekad ne pozna se.

Crnjanski je  davno  l´jepo rek´o

Da   ljepote uv´jek negdje ima,

Ako pođe sa jednoga lica

Oko nas će negdje da se prima.

Da su stvari povezane dobro

I   Andrić je u „Ćupriji“ pis´o.

Mis´o ljudska da ne zna granice

Pjev´o Njegoš u „Luči“ besmrtnoj.

Tako Sove skupile se danju,

Lica svoja da izlože suncu,

Te povežu znano i neznano.

(Prst u more, sve je povezano.)

Ruke šire, u lice se ljube,

Za sovinjsko pitaju se zdravlje.

Jezicima svakakvim pričaju,

Al´ sa lica osm´jeh ne skidaju.

Prihvatite, ko god ovo čita,

Nov projekat što  spremaju Sove.

Osm´jeh pod nos pa u mali parkić

I idemo u pobjede nove.

Marija Jevtić